Nekolicina i mnozina

A. Andreas 2007

English - Serbian translation by MANIK
The Few and the Many, by A. Andreas

Nekolicina i množina

 

 

Kultura kao socijalni ishod tenzija između ÔnekolicineÕ i ÔmnožineÕočito ima čvrstu političku komponentu.Ta komponenta ima različita značenja;jedno od njih je mogućnost generisanja promena.Ova komponenta koja je promenjiva i može da  generiše promene postaje alat zloupotrebljen  od moćnih i u svrhe ÔmoćiÕ bez razlike da li je ta moć zamišljena da bude primenjena za dobrobit ili za destrukciju/ društva/.Niti jedan ljudski poredak nije dovoljno jak da zaštiti i upravlja kada je u pitanju težnja za indivudualnom nezavisnošću;to je u snažnom kontrastu sa onim što postojeće vlade i/ili industrije perfidno obećavaju ÒsvojimÓgrađanima i zaposlenima.

 

Biti deo organizacije bila to vlada ili kakvo drugo telo strano individui je u unutrašnjem konfliktu sa onim što se tumači kao *potreba za bivanjem slobodnim*,dakle ne sa onim*što znači osećati se slobodnim*već da zaključimo-sa onim biti slobodan.

 

 Iluzija  koja označava to *suštinsko bivanje * data kroz senzaciju osećajnosti  vrhuni i predvodi do konfliktnih tenzija izmedju individualnog i društvenog.

 

 Totalitarna mas-kultura uspostavlja stanje terora.

 

To ÔosećanjeÕ ne-suštanstvenog  simuliranje je rezultata uticaja čulnih impulsa a u rukama je zlonamernika koji tako na lak način ispunjavaju svoje nakane.

 

Naivne i lako zadovoljive mase su izmanipulisane u smislu zadovoljavanja impulsa koji su upućeni prema zadovoljenju njihovih želja,njihovog po-stavaljanja u antropomorfičke Ômašine željeÕkoje mogu biti lako kontrolisane.To je objašnjivo velikim uspehom koji proizilazi iz kontakta sa praksama čija je intencija propagiranje hedonistickog životnog stila koje svako može da vidi na TV,filmovima i drugim medijima.

 

Teško je ne konzumirati.Uvek se ističe i podvlači da je konzumiranje ÔdobroÕ,ono je ÕdobroÕ za tržište,za ekonomiju takođe.U suštini niti je dobro,a niti loše.To je pre pokušaj odlaganja za sve one blizu krahu a to podrazumeva i ansioznost i gubitak želje.

 

Da bi bili  potpuno svesni odgovornosti  razmišljamo o preduzimanju prvih koraka prema slobodnijem i manje manipulišućem društvu koje,a tu treba biti jasan ,teško može da se menja jer je kontrola koja se bazira na dvojnosti strah/gubitak želje postaje poredak i red koji se sve više uspostavlja nad našim individualnim životom.Postoji težnja za de-individualizacijom društva u korist socijalizovanja individue.

 

U društvima čiji članovi žive u veštački izazvanom stanju koje balansira između straha i nagrade ljudima koji su ÔhranjeniÕ željama koje se brutalno pervertuju u koncepciju pornografskog  taj obrt se prikazuje kao njihov povratak- povratak kulturi/kreativnosti ili industriji koja formalizuje znanje.

 

I levičari i desničari zanemaruju  naučene lekcije.

 

Lekcije naučene iz globalnog političko-ekonomskog status-quo posle II svetskog rata nisu shvaćene ozbiljno u svetu zbog jednostavnog nedostatka samo-svesti.Potreba za edukacijom lažirana je u pravcu sticanja raznih posebnih znanja umesto tehnologija mišljenja i spoznavanja.Objektivizacijom ljudske misli čovečanstvo gubi svoje ukorenjenje na mnogo temeljitiji način i baš to je opasnije od tako zvanog ÓfundamentalizmaÓ.

 

Postoji duboki intelektualni zjap izmedju Evrope (kontinentalne) i Amerike-Britanije koji je postojao još od pre II svetskog rata i dalje je nerešen.

 

Ironično je što je pobednik II svetskog rata globalni fašizam,kao stariji brat svog ,više regionalnog rođaka;nacional socijalizma.Američka uloga u savremenom svetskom društvu se može okarakterisati kao kompulsivni stav prema svom sospstvenom identitetu a u tom procesu činjenice da takvo ponašanje nije opšta briga i nikako nije na dobrobit drugima.Čineći druge(ostatak sveta)svojoj žrtvom Amerikanci pokazuje da su im mišljenje i dela rukovođeni enormnom frustracijom.

 

Obrazovni i političko-ekonomski program izgrađeni  su na lažnim premisama koje ne donose dobrobit društvu u celini ,naprotiv,gradi se društvo u kojem  zadatak njegovih građana  nije da pomogne beskućnicima,nezaposlenima,ovisnicima i ostalim ugroženim građanimaÉOni veruju u ubeđivanja da će slobodno tržiste(free-market)filtrirati dobro od lošeg.

 

Globalizacija u ekonomiji obećava Raj a održava Pakao.

 

Želja populacije za društvom koje se bazira na globalnoj ekonomiji jeste konstrukt  političke volje njima nametnute manjine kroz mehanizme totalizujuće i  degenerativne demokratije kao TU-procesa. Upravo ta populacija koja se plaši i želi sigurnost "prisiljena" je da poveruje  kako ta njima nametnuta(podmetnuta) socio-ekonomska, mašina-koja-vlada lako može za njih da ostvari sve željene ciljeve.Kultura,etika,estetika,umetnost,saosećanje Ékoriste se kao umirujuća sredstva da bi se predupredilo dejstvo nekolicine oponenata.Fabrike snova proizvode prizore,zvuke,ideologije,dokumenta,papire,romane o ovoj sreći u paklenom svetu.

 

Super ekonomija je zamena za super ego.

 

Kao logična posledica mehanizama industrijalizacije znanja samo znanje se pojavljuje kao servisiranje status quo-a,deformiše svaki trend koji se zalaže za radikalno rešavanje  pitanja o svrsi i izvodljivosti u društvu koje je postalo alatka za održavanje tržišta,za održavanje intencija koje imenujemo kao dehumanizaciju i zombifikaciju ljudske vrste.

 

U svetu u kojem dominira super ekonomija,superego dolazi iz pozadine da pomogne u ostvarivanju ciljeva.Imamo naseg Buša,Blera I Bin Ladena kao posledice političkih smernica nametnutih celom svetu.

 

Hedonizam je instrument fašizma.

 

Prirodno stanje fašizma je stanje u kojem su želje ispunjive.Umesto odbacivanja ovisnosti od želja koje izazivaju patnju ukoliko nisu zadovoljene i tako donekle i održavaju etičku komponentu u ovoj dijalektici(želje),zavoljivost fašizma doslovno,orgijastički i kao u kakvim bahanalijama,krvavo,genocidno,potpuno destruišući lepotu,prelazeći liniju estetskog,namerno briše individualno i socijalno.

 

Klasna borba sledi klasnu svest

 

Kada manjina radnika unutar tako nazvane kreativnosti/kulture,u toj industriji dakle, počnu da formiraju kritički stav prema namerama poslodavaca,neće više želeti da budu  zaposleni kod tih i takvih.Pokušace da rade za sebe i da ostvare nezavisan rad u svojoj vlastitoj životnoj sredini.

 

Kao ironični rezultat to vodi do politicko-ekonomskog uzurpiranja finansijske i državne mašine,dodajuci novi rafinman proizvodno-nabavljačko-konzumentskom lancu.

 

Mogući izlaz iz ovog lanca bilo bi kidanje lanca,a to se formalizuje kroz sposobnost i mogućnost proizvodnje bez učesća ekonomije,što jeste skoro nezamislivo utopistična alternative.Proizvoditi nešto estetski vredno,nešto ne-svrhovito.Razvijajući novu estetsku i etičku svest na mestu gde treba redefinisati kulturnu i socijalnu svest može pomoći da se razdvoje estetsko i umetničko, te socijalno,u procesu koji se razmatra kada je u pitanju autonomna pozicija te željene i u teoriji projektovane 'kreativne klase'.

 

ÒKreativna klasaÓ još ne postoji.

 

Kada se (ponovo) pozicija estetskog i umetničkog načini autonomnom,podićiće se nivo razmene ideja i misli,saradnja između kreativnog i socijalnog.No pre toga oni koji će,ili koji misle da će sprovesti ove promene moraju da se oslobode svoje pokorne uloge ukoliko su je imali kao takvu u društvu.

 

Da bi bila da sposobna da odigra u budućnosti svoju ulogu Õkreativna klasaÕmora da razvija svest ne očekujući za to nagradu.

 

 

Andreas Jacobs, Art Ist

Amsterdam, The Netherlands

 

 

PS:Termin ÔKreativna KlasaÕ(ÒCreative ClassÓ),u ovom tekstu Andreas Džejkobsa( Andreas Jacobs-a) preuzet je od američkog ekonomiste i teoretičara urbanizma Ričarda Floride(Richard Florida)

 

 

http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_Florida

 

 Tekst Andreas Jacobs-a smo preuzeli sa Rhizome_Raw liste.

 

Prevod/Translate:

 MANIK