English - Serbian translation by MANIK
The Few and the Many, by A. Andreas
Kultura kao socijalni ishod tenzija između ÔnekolicineÕ i
ÔmnožineÕočito ima čvrstu političku komponentu.Ta
komponenta ima različita značenja;jedno od njih je mogućnost
generisanja promena.Ova komponenta koja je promenjiva i može da
generiše promene postaje alat zloupotrebljen od moćnih i u
svrhe ÔmoćiÕ bez razlike da li je ta moć zamišljena da bude
primenjena za dobrobit ili za destrukciju/ društva/.Niti jedan ljudski
poredak nije dovoljno jak da zaštiti i upravlja kada je u pitanju težnja
za indivudualnom nezavisnošću;to je u snažnom kontrastu sa onim što
postojeće vlade i/ili industrije perfidno obećavaju ÒsvojimÓgrađanima
i zaposlenima.
Biti deo organizacije bila to vlada ili kakvo drugo telo strano
individui je u unutrašnjem konfliktu sa onim što se tumači kao
*potreba za bivanjem slobodnim*,dakle ne sa onim*što znači osećati
se slobodnim*već da zaključimo-sa onim biti slobodan.
Iluzija koja označava to *suštinsko bivanje
* data kroz senzaciju osećajnosti vrhuni i predvodi do konfliktnih
tenzija izmedju individualnog i društvenog.
Totalitarna mas-kultura uspostavlja stanje terora.
To ÔosećanjeÕ ne-suštanstvenog simuliranje je
rezultata uticaja čulnih impulsa a u rukama je zlonamernika koji tako na
lak način ispunjavaju svoje nakane.
Naivne i lako zadovoljive mase su izmanipulisane u smislu
zadovoljavanja impulsa koji su upućeni prema zadovoljenju njihovih želja,njihovog
po-stavaljanja u antropomorfičke Ômašine željeÕkoje mogu biti
lako kontrolisane.To je objašnjivo velikim uspehom koji proizilazi iz
kontakta sa praksama čija je intencija propagiranje hedonistickog životnog
stila koje svako može da vidi na TV,filmovima i drugim medijima.
Teško je ne konzumirati.Uvek se ističe i podvlači
da je konzumiranje ÔdobroÕ,ono je ÕdobroÕ za tržište,za ekonomiju
takođe.U suštini niti je dobro,a niti loše.To je pre pokušaj
odlaganja za sve one blizu krahu a to podrazumeva i ansioznost i gubitak želje.
Da bi bili potpuno svesni odgovornosti razmišljamo
o preduzimanju prvih koraka prema slobodnijem i manje manipulišućem
društvu koje,a tu treba biti jasan ,teško može da se menja jer
je kontrola koja se bazira na dvojnosti strah/gubitak želje postaje
poredak i red koji se sve više uspostavlja nad našim individualnim životom.Postoji
težnja za de-individualizacijom društva u korist socijalizovanja
individue.
U društvima čiji članovi žive u veštački
izazvanom stanju koje balansira između straha i nagrade ljudima koji su
ÔhranjeniÕ željama koje se brutalno pervertuju u koncepciju
pornografskog taj obrt se prikazuje kao njihov povratak- povratak
kulturi/kreativnosti ili industriji koja formalizuje znanje.
I levičari i desničari zanemaruju naučene
lekcije.
Lekcije naučene iz globalnog političko-ekonomskog
status-quo posle II svetskog rata nisu shvaćene ozbiljno u svetu zbog
jednostavnog nedostatka samo-svesti.Potreba za edukacijom lažirana je u
pravcu sticanja raznih posebnih znanja umesto tehnologija mišljenja i
spoznavanja.Objektivizacijom ljudske misli čovečanstvo gubi svoje
ukorenjenje na mnogo temeljitiji način i baš to je opasnije od tako
zvanog ÓfundamentalizmaÓ.
Postoji duboki intelektualni zjap izmedju Evrope (kontinentalne) i
Amerike-Britanije koji je postojao još od pre II svetskog rata i dalje je
nerešen.
Ironično je što je pobednik II svetskog rata globalni fašizam,kao
stariji brat svog ,više regionalnog rođaka;nacional socijalizma.Američka
uloga u savremenom svetskom društvu se može okarakterisati kao
kompulsivni stav prema svom sospstvenom identitetu a u tom procesu činjenice
da takvo ponašanje nije opšta briga i nikako nije na dobrobit
drugima.Čineći druge(ostatak sveta)svojoj žrtvom Amerikanci
pokazuje da su im mišljenje i dela rukovođeni enormnom frustracijom.
Obrazovni i političko-ekonomski program izgrađeni
su na lažnim premisama koje ne donose dobrobit društvu u celini
,naprotiv,gradi se društvo u kojem zadatak njegovih građana
nije da pomogne beskućnicima,nezaposlenima,ovisnicima i ostalim ugroženim
građanimaÉOni veruju u ubeđivanja da će slobodno tržiste(free-market)filtrirati
dobro od lošeg.
Globalizacija u ekonomiji obećava Raj a održava Pakao.
Želja populacije za društvom koje se bazira na globalnoj
ekonomiji jeste konstrukt političke volje njima nametnute manjine
kroz mehanizme totalizujuće i degenerativne demokratije kao
TU-procesa. Upravo ta populacija koja se plaši i želi sigurnost
"prisiljena" je da poveruje kako ta njima nametnuta(podmetnuta)
socio-ekonomska, mašina-koja-vlada lako može za njih da ostvari sve željene
ciljeve.Kultura,etika,estetika,umetnost,saosećanje Ékoriste se kao umirujuća
sredstva da bi se predupredilo dejstvo nekolicine oponenata.Fabrike snova
proizvode prizore,zvuke,ideologije,dokumenta,papire,romane o ovoj sreći u
paklenom svetu.
Super ekonomija je zamena za super ego.
Kao logična posledica mehanizama industrijalizacije znanja
samo znanje se pojavljuje kao servisiranje status quo-a,deformiše svaki
trend koji se zalaže za radikalno rešavanje pitanja o svrsi i
izvodljivosti u društvu koje je postalo alatka za održavanje tržišta,za
održavanje intencija koje imenujemo kao dehumanizaciju i zombifikaciju
ljudske vrste.
U svetu u kojem dominira super ekonomija,superego dolazi iz
pozadine da pomogne u ostvarivanju ciljeva.Imamo naseg Buša,Blera I Bin
Ladena kao posledice političkih smernica nametnutih celom svetu.
Hedonizam je instrument fašizma.
Prirodno stanje fašizma je stanje u kojem su želje
ispunjive.Umesto odbacivanja ovisnosti od želja koje izazivaju patnju
ukoliko nisu zadovoljene i tako donekle i održavaju etičku komponentu
u ovoj dijalektici(želje),zavoljivost fašizma doslovno,orgijastički
i kao u kakvim bahanalijama,krvavo,genocidno,potpuno destruišući
lepotu,prelazeći liniju estetskog,namerno briše individualno i
socijalno.
Klasna borba sledi klasnu svest
Kada manjina radnika unutar tako nazvane kreativnosti/kulture,u
toj industriji dakle, počnu da formiraju kritički stav prema namerama
poslodavaca,neće više želeti da budu zaposleni kod tih i
takvih.Pokušace da rade za sebe i da ostvare nezavisan rad u svojoj
vlastitoj životnoj sredini.
Kao ironični rezultat to vodi do politicko-ekonomskog
uzurpiranja finansijske i državne mašine,dodajuci novi rafinman
proizvodno-nabavljačko-konzumentskom lancu.
Mogući izlaz iz ovog lanca bilo bi kidanje lanca,a to se
formalizuje kroz sposobnost i mogućnost proizvodnje bez učesća
ekonomije,što jeste skoro nezamislivo utopistična
alternative.Proizvoditi nešto estetski vredno,nešto
ne-svrhovito.Razvijajući novu estetsku i etičku svest na mestu gde
treba redefinisati kulturnu i socijalnu svest može pomoći da se
razdvoje estetsko i umetničko, te socijalno,u procesu koji se razmatra
kada je u pitanju autonomna pozicija te željene i u teoriji projektovane
'kreativne klase'.
ÒKreativna klasaÓ još ne postoji.
Kada se (ponovo) pozicija estetskog i umetničkog načini
autonomnom,podićiće se nivo razmene ideja i misli,saradnja između
kreativnog i socijalnog.No pre toga oni koji će,ili koji misle da će
sprovesti ove promene moraju da se oslobode svoje pokorne uloge ukoliko su je
imali kao takvu u društvu.
Da bi bila da sposobna da odigra u budućnosti svoju ulogu
Õkreativna klasaÕmora da razvija svest ne očekujući za to nagradu.
Andreas Jacobs, Art Ist
Amsterdam, The Netherlands
PS:Termin ÔKreativna KlasaÕ(ÒCreative ClassÓ),u ovom tekstu
Andreas Džejkobsa( Andreas Jacobs-a) preuzet je od američkog
ekonomiste i teoretičara urbanizma Ričarda Floride(Richard Florida)
http://en.wikipedia.org/wiki/Richard_Florida
Tekst Andreas Jacobs-a smo preuzeli sa Rhizome_Raw liste.
Prevod/Translate:
MANIK